Teorijska priprema istraživanja

Teorijska priprema istraživanja Teorijska priprema istraživanja predstavlja početnu fazu u naučnom istraživanju. To je faza koja neposredno prethodi fazi prikupljanja i sređivanja naučnih činjenica. Ona se, u glvanom svodi na razne apsekte odnosa naučnika prema naučnom problemu, pa će stoga ova lekcija, u glavnom, biti posvećena tim aspektima. Uočavanje problema-zapitanost Problem uopšte (ne samo naučni) može nastati u dva slučaju: 1) U prvom slučaju mi uočavamo neke činjenice koje se ne slažu sa našim očekivanjima. Recimo, vratili smo se kući, pritisnuli smo prekidač za svetlo. Svetlo se pali. To što se desilo slaže se sa našim očekivanjima, sa onim što je uobičajeno, na šta smo navikli, i prema tome, nemamo potrebu da objašnjavamo tu činjenicu. Međutim, zamislimo istu situaciju. Pritiskamo prekidač za svetlo, ali ovog puta se, međutim, svetlo ne pali. Mi imamo potrebu da objasnimo sebi zašto se svetlo nije upalilo. Jednostavno rečeno, mi smo skloni da objašnjavamo sebi ono na šta nismo navikli, ono što nije uobičajeno, i ono što, prema tome, ne očekujemo. Neki primeri uzeti iz nauke: Virusi za razliku od svih živih organizama mogu da se kristališu. Neki hemijski elementi zrače energiju iako je ne primaju ni od kakvog spoljašnjeg energetskog izvora. 2) Pretpostavimo da se svetlo ipak upalilo. Neko može biti radoznao i pitati se zašto se svetlo pali baš kada pritisnem prekidač. Za razliku od prethodnog primera, gde se pitamo o nečem što je neuobičajeno, ovde se pitamo o nečemu što je sasvim obično, na šta smo navikli, i što inače, u svakodnevnom životu očekujemo. Nauka nastaje kao pokušaj da se objasne obične, svakodnevne činjenice. Naučnici se pitaju, recimo, zašto tela slobodno padaju, zašto u jeziku postoje predlozi, zašto životinje imaju samo dva pola, a ne recimo jedan, tri ili više itd.
Podeli:
Opširnije

Naučne činjenice

Naučne činjenice

Početnu fazu u istraživanju jednog područja stvarnosti predstavlja : 1. utvrđivanje i prikupljanje činjenica (podataka) 2. sređivanje i obrada činjenica (podataka)
Podeli:
Opširnije

USLOVI USPEŠNE KOMUNIKACIJE

USLOVI USPEŠNE KOMUNIKACIJE

Jezik je masivno sredstvo komunikacije. Međutim jezik nije savršen, zbog čega se javljaju smetnje u komunikaciji (komunikacija može biti otežana). Zbog toga što pojedini jezički izrazi imaju dvojako značenje, zbog toga što ljudi imaju različita iskustva, zbog toga što ljudi imaju različit pogled na svet, zbog toga što su živeli u različiti sredinama… Npr.. Pojam teorija ima najmanje dva značenja. Prema  prvom značenju pod pojmom teorija podrazumeva se svako teorijsko mišljenje. Prema drugom značenju pod pojmom teorija podrazumeva se dokazana i proverena naučna hipoteza. Pojam sloboda i pojam demokratija – za sve ljude ne znače isto. Uslovi uspešne komunikacije su:  
Podeli:
Opširnije

ŠTA JE JEZIK I FUNCIJE JEZIKA

ŠTA JE JEZIK I FUNCIJE JEZIKA Na Zemaljskoj kugli govori se od 5000 do 7000 jezika. Nema usaglašenog mišljenja stručnjaka o tačnom broju jezika koji su danas u upotrebi jer danas nema egzaktne definicije što razlikuje dva jezika. NASTANAK JEZIKA Sve socijalne životinje komuniciraju jedni sa drugima, od pčela i mrava , do kitova i majmuna, ali su samo ljudi razvili jezik koji je nešto više nego skup određenih signala.   NEKE OD DEFINICIJA Jezik je specifičan sistem simbola, koji imaju utvrđeno značenje, koji se mogu menjati, međusobno spajati i zamenjivati po određenim pravilima i ne moraju biti obavezno slični objektima koje označavaju. (M. Marković) „Jezik je sistem znakova koji je (govorno i pisano) sredstvo opštenja, sporazumevanja među ljudima. Jezikom čovek saopštava svoje misli i osećanja drugim ljudima. A to znači da je jezik društvena kategorija,da služi za usmeno i pismeno izražavanje pojava, da je njegov postanak vezan za postanak i razvoj ljudskog društva. Kao najsavršenije sredstvo sporazumevanja on je vezan za misao, pa su mišljenje, svest i jezik u stalnom jedinstvu. Sa usavršavanjem misli, usavršava se i jezik i prirodno, sa usavršavanjem jezika razvija se i mišljenje” (Stanojčić–Popović). „Jezik je sistem znakova koji čoveku omogućuje razvijen društveni i duševni život, i koji se ostvaruje u opštenju među ljudima” (Bugarski). „Jezik je integralni deo društvenog života i kulture” Jezik je voljno ponašanje. Kašljanje i kijanje nisu reči. Smejanje i plakanje nije govorenje. Ne može se iskazati kašalj, ali se može podražavati, može se reći “a-hm”. Ne može se izreći kijanje, ali se može reći “ap-ćiha”. Isto tako, kada se kaže ha-ha, ne smeje se, i kada se kaže, avaj, ne plače se” (Vasić, 1980: 11). Govor je, dakle, glasovna komunikacija, izgovaranje reči i rečenica, to je jezik u praksi ili, kako kaže jedan lingvista, jezik u akciji. Znači, govor je verbalno korišćenje jezičkih znakova od strane pojedinca. Jezik je komunikativni sistem, a koji se može sastojati od glasova odnosno reči sa sličnim ili raličitim naglaskom u zavisnosti na kojem govornom području se izgovara. Reči NE moraju biti slične objektima koje označavaju. Sličnost oblika, boje, perspektive – kao kod skulpture, slike , crtež. Struktura (grafikoni, sheme, geografske karte). Funkcije jezika Informativnu Najčešće govorimo ili pišemo da bismo druge obavestili o nekom činjeničnom stanju. Ekspresivnu  Funkcija izražavanja osećanja i misli. Na ovaj način mi ne prenosimo nikakvo obaveštenje već prosto izražavamo svoja osećanja: – “Živeo!”, “Bravo!” Imperativnu Da utiče na ponašanje drugih ljudi Koristimo ih kada želimo da utičemo na druge ljude da obave neku radnju ili da se ponašaju na neki određeni način. Za uspostavljanje društvenih odnosa Ponekad jezik koristimo da bi uspostavili društveni kontakt.Tada koristimo fraze kao što su “Drago mi je što smo se upoznali”, “Raduje me što ćemo sarađivati”. Na ovaj način ne izražavamo osećanja. Zašto se služimo jezikom? Da kažemo šta mislimo, da kažemo šta hoćemo, da iskažemo emocije, da pokažemo “ko smo”,  
Podeli:
Opširnije

logičke greške

LOGIČKE GREŠKE

Logičke greške su oni zakljuci i dokazi, koji na prvi pogled izgledaju da su tačni, a u stvari nisu.
  • LOGIČKE GREŠKE U ODNOSU NA PRAVILA MIŠLJENJA
  • LOGIČKE GREŠKE U ODNOSU NA ISKUSTVENE ČINJENICE
  • LOGIČKE GREŠKE ZASNOVANE JEZIČKOM KONFUZIJOM
SOFIZMI  Reč sofizam potiče od pokreta nastalog u Antičkoj grčkoj. Sofisti, plaćeni “učitelji mudrosti”, pisci političkih i sudskih beseda, ili kako bismo ih mi danas nazvali: besednici ili retori – ljudi posebno upućeni u veštinu javnog govorenja.Smisao njihovog podučavanja sastojao se u obrazovanju moćnog državnika, čoveka sposobnog da ubedi druge u ispravnost vlastitog stanovišta. Sofisti nisu puno marili za dokazivanja kosmologa, već su podučavali znanju koje je upravljeno ka sticanju političke moći i osvajanju vlasti, a ne ka tome da se utvrdi šta jeste ili nije pretpostavljena konačna istina. Sofizmi i paralogizmi su zaključci ili dokazi koji prividno izgledaju istinito, a zapravo su lažni. Sofizmi su svesne i namerne logičke greške koje se upotrebljavaju da zbune neupućene i ubede ih u istinitost lažnih stavova. Ukoliko se logičke greške prave nenamerno, reč je o paralogizmima. Za svaki nepravilan zaključak, ili misao, možemo reći da je logički pogrešan, to jest, da sadrži neku logičku grešku.Sofizmi se se koriste kada namerno nekog želimo da ubedimo u istinitost jednog lažnog stava. Po stukturi se ne razlikuju od paralogizma, već se razlikuju moralno. PARLOGIZMI-NENAMERNE LOGIČKE GREŠKE. Nastaju usled  jezičke konfuzije ,uzrok je neznanje, nedovoljna koncetracija, zablude. GREŠKE U ODNOSU NA FORMALNO-LOGIČKA PRAVILA PETITIO PRINCIPI- TRAŽENJE PRINCIPA  (nastaje tako što se pri dokazivanju jedne teze pozivamo na neki stav kao da je dovoljan razlog a on sam nije još dokazan). Ako autorski honorari rastu, rastu i cene knjiga, Autorski honorari ne rastu, dakle, Ne rastu ni cene knjiga. CIRKULUS VITIOSUS- OBRTANJE U KRUGU (se sastoji u tome da za dokazivanje teze navodimo stav koji tek pomoću teze koje dokazujemo možemo dokazati.) “Opijum uspavljuje zato što u sebi ima moć uspavljivanja” IGNORATIO ELENHI- ZAMENA TEZA (se sastoji u tome da se umesto teze dokazuje neka druga slična teza, tako da nam se čini da se dokazuje ta teza). Pr. Kada se tvrdi da su u bivšoj Jugoslaviji Srbi vladali nad ostalim narodima koji su u njoj živeli, to se dokazuje na osnovu toga što se iznose činjenice da su najvažnije odluke donošene u Beogradu. Međutim, zamena teze je u tome što Beograd nije isto što i Srbi, zato što glavni beogradski funkcioneri nisu bili Srbi (Tito, Kardelj, Dolanc..)  
Podeli:
Opširnije